Danilo Marić: Živiću samo u Mostaru

Updated: Apr 27, 2019

Dvadeset prvog februarskog dana, u Predstavništvu Republike Srpske u Vašingtonu i u Crkvi Svetog Luke u merilendskom Potomku, priređena je promocija trotomnog romana "Čemerika" Danila Marića, po prvi put u Americi. U svetlu te zgode, popričali smo sa Danilom i sagledali na tren njegov stvaralački opus.



Književnik, pripovedač i inženjer mašinstva Danilo Marić rođen je 26. avgusta 1938. godine u Kosaru, selu udaljenom dvanaest kilometara od Mostara. Školovao se u Blagaju, Mostaru, Trsteniku i Sarajevu. Kako i sam navodi, 1953. godina je bila najteža za njega i ljude njemu sličnim, koji su zbog svog nacionalnog identiteta morali da trpe razne nelagodne situacije. Godine 1992. uspeva da svoj život nakratko preseli u Crnu Goru. Dosta kasnije, iz svog rodnog kraja izbegao je i nakon tri godine neprestane selidbe zaustavio se u Los Anđelesu.


Napisao je petnaest romana, tri knjige poezije, a tu su i tri pozorišne drame i isto toliko stručnih knjiga. Marić svoja životna iskustva opisuje u svojim literarnim delima, a kako je izgledao njegov put od inženjera do pisca i kako su mu nastala najpoznatija dela otkrio nam je u intervjuu koji sledi.


Mostar, Trstenik i Sarajevo su gradovi koji su bili bitni za vaše obrazovanje. Šta ih osim toga povezuje?


Za mene vrlo neočekivano pitanje, pa očekujte i neočekivan odgovor. Koji je to lanac karika koji se jednako provlači kroz ova tri dunjaluka pitao sam se čitajući ovo pitanje, pitao, razmišljao i došao do odgovora. Ova tri grada spaja, između ostalog, polumilenijska kultura osmanske imperije. Ja ću se zadržati samo na jednom području toga zajedništva, nabrojaću nekoliko promila tursko-arapskih riječi koje se jednako nalaze i u rječnicima središnjeg srbijanskog grada Trstenika, najsunčanijeg i najsvjetlijeg grada Mostara, kao i Sarajeva – šehera ćevapa. Evo tih karika, riječi zajedničkog lanca: pita, bubreg, kapija, kašika, komšija, višnja, kajsija, pekmez, papuča, čorba, košava, kajmak...


Kako ste kao diplomirani inženjer i magistar tehničkih nauka odlučili da kročite u svet pisanja?


Nisam upamtio djeda po ocu, pa sam njegovog brata Ćetka shvatao kao svog djeda, kome sam u krilu, uz ognjište i škiljavu lampu "garbitaču", presjedio mnoge zimske noći. Djed je vojsku služio u Pešti: "Bio sam kurir i poštu raznosio po čitavoj austrougarskoj carevini – oficirima i komandama u Vijeni, Trijestu, Fijumi, Spljetu..., tamo često zaustavljan na porodične ručkove i vidio i naučio svašta". Sa ovih putovanja je djed ponio na stotine priča koje je, u svojim vrlo zanimljivim interpretacijama, iz večeri u veče pričao, a ja prosto gutao, pamtio i kasnije i sam, ali sada u svojoj interpretaciji, prepričavao. Sa sedamnaest godina pomalo ih i bilježio i tako postajao pisac.


Kasnije, inženjeru nije bilo pohvalno biti pisac. "Tamo neki ludi inženjer piše pjesme", naširoko se govorilo, tako da sam se i ja teško odlučivao da objavljujem svoje priče, da bi se jednom i osmjelio, priču poslao na konkurs Ive Andrića 1972. godine i ta je moja priča "Trtica" izabrana za treću nagradu. Nakon što je objavljena u listu "Oslobođenje", nazvao me je jedan visoki rukovodilac i rekao: "Ova tvoja priča meni je na nivou mog pismenog rada u majstorskoj školi". Kosnula me je ova kritika, ali istrajao sam i naposredno iza toga krenuo da se pokazujem piscem.


Godine 1992. ste migrirali u Crnu Goru, nakon čega ste nastavili život u Sjedinjenim Američkim Državama. Da su bile malo drugačije okolnosti u tadašnjoj Jugoslaviji, da li biste isto uradili?


Ne, ne bih. Školujući se u Trsteniku živio sam u internatu u kome je bilo djece iz svih krajeva Srbije. Bilo je to 1953, još svježe ratno sjećanje, sjećanje na vrijeme kada su pobijeni moji bližnji, kuće zapaljene, a ja umakao u izbjeglištvo... I sve samo zato što sam bio Srbin zatečen kao nacionalna manjina. Beše mi san da se dokopam "majke Srbije", gdje me niko nikad neće pogledati "nesrpskim krivim okom". A doživio sam razočarenje. Igrajući fudbal zakačio sam se sa jednim dječakom Šumadincom, koji je galamio: "Turčine... Proćeraću te, Turčine, preko Drine". Tada sam shvatio da je Hercegovina moj zavičaj. Mjesecima sam razmišljao o ovome pitanju i donio odluku koju sam slijedio čitav život – živiću samo u Mostaru.


Kako ste doneli odluku da napišete svoj prvi roman "Ali-paša"?


Tri su velikana čija me je veličina opsjedala u djetinjstvu: Herceg Šćepan, zahumski župan po kome je Hercegovina 1446. godine dobila ime, Ali-paša Rizvanbegović Stočević, hercegovački veliki vladar koji je bio prvi i posljednji hercegovački vezir, i Car Lazar, koji me je kroz "Kosovski boj" mnogo puta vraćao na pitanja srpskih stradanja. Kad sam počeo pisati, kao sedamnaestogodišnji dječak, čvrsto sam odlučio da ću o njima napisati tri romana. Rukopis o Herceg Šćepanu, pod naslovom: "Prođe Herceg i proćera blago", čitao sam 1955. godine pred Dobricom Ćosićem u Trsteniku, tada ministrom za nauku i kulturu Jugoslavije. Nažalost, ovaj roman nikad nisam napisao do kraja, mada jesam o Herceg Šćepanu desetak priča. Decenijama sam istraživao ovog neobičnog vladara, ali nisam mogao ustanoviti koje je bio religije. Pravoslavci tvrde da je bio pravoslavac, katolici katolik, a muslimani bogumil. Ne znajući koja je religija bila njegov dom, nisam mogao pisati o tome domu i njegovoj čeljadi. Ipak, preostala dva romana sam napisao i to pod naslovima "Ali-paša – prvi i posljednji hercegovački vezir" i "Suzopolje – roman o Kosovskom boju". Objavljeni su pored srpskog i na turskom jeziku. Konkretno, "Ali-pašu" sam pisao lagano i sa maksimalnom inspiracijom; pritom sam Kuran toliko puta pročitao da sam ga znao naizust – postao sam hafiz.



Roman "Čemerika" broji blizu 1500 strana, pet vekova, pet vera, brojne države i više naroda sa četiri kontinenta. Po čemu se još "Čemerika" razlikuje od vaših ostalih romana?


Mostarska studentkinja Jana Kojović je dala jednu ocjenu koja je duboko zaorala moju ideju: "Iz 'Čemerike' sam više naučila nego iz bilo koje pročitane knjige u životu". Ideja mi je pri pisanju ovoga romana zaista i bila da se čitalac nakon čitanja osjeća obogaćen saznanjima o mnogo čemu. U suštini, ovo je porodični roman koji prati jednu srpsku porodicu koja se kroz dva i po vijeka razgranala na tri kontinenta i pet religija. On se razlikuje od mojih ostalih 14 romana po mnogo čemu, ali prije svega po obimu, broju ličnosti i događaja.


Je li u planu novi roman?


Sa 81 godinom života planiram napisati još jedan roman. Tema je posebna. Potreba da ga napišem opsjeda me desetak godina. Tema je nešto što je dominantno sučeljeno klasičnim religijama. O ovome ne bih u ovom času dalje da govorim.



Da li publika može da očekuje neko zajedničko pisano delo sa vašim dugogodišnjim prijateljem Ilijom Šaulom?


Pitanje je pomalo i provokativno. Moj prijatelj Ilija Šaula je prije svega veliki srpski humanista. Ne znam da je iko od zagraničnih Srba uložio truda – naglašavam truda, a ne dolara – koliko je uložio Ilija pomažući slabije od sebe. Sa svojom Književnom radionicom "Kordun" pomogao je i mlade pisce da objave svoje prve knjige. U tome sam, kao priređivač ili recenzent, radio i ja i na taj način se upoznao i družio sa Ilijom. Da li ćemo napisati neko djelo zajedno? Prosto ne znam odgovoriti na ovo pitanje.


Gde se mogu naći vaša dela?


Već poduže radim na svojim sabranim djelima, koja mislim objaviti sljedeće godine. Ona su obimna: 28 knjiga priča, 15 romana, tri knjige poezije, autobiografija, monografija, književne kritike.... Planiram poraditi i na markentingu, a za sada predlažem da se moja djela pogledaju na mom veb-sajtu, iako ga odavno nisam ažurirao.


Intervju vodila: Sunčica Dugalić,

Кnjiževna radionica "Кordun"



Ilija Šaula o Danilu Mariću:


Opus Danila Marića obuhvata skoro sve forme književnosti. Književna priča je najčešći deo njegovog pisanog stvaralaštva. Proputovao je 37 zemalja sveta, tako da ga susrećemo i kao vrsnog putopisca. Napisao je više od 150 pesama poezije, a pored 28 knjiga pripovedaka tu je i 15 romana. Autor je nekoliko drama i nebrojeno eseja koji obrađuju svakodnevna životna pitanja. Njegov magični realizam najviše je obradovao decu. Komedije je posvetio svojim sugrađanima, jer oni se u njima najlakše pronalaze. Danilo Marić se bavi i kritikom književnosti. Više od sto takvih radova svedoče o kvalitetu pisanja drugih autora. To nam samo govori koliko je Danilo uključen u književnost balkanskih prostora. Mnogo čita, objavljuje i učestvuje na književnim tribinamma, jer je mnogima stalo da čuju i spoznaju njegovo mišljenje.



Danilov rad u emigraciji, gdje je objavio svoja kapitalna dijela, posebno je značajan. Za trilogiju romana nagrađen je priznanjem Akademije "Ivo Andrić". Najnoviji roman "Čemerika", koji je takođe nastao u emigraciji, spada u najznačajnija Marićeva dijela. U njemu nas on upoznaje sa sudbinom iseljeničkog naroda koji prolazi kroz sve životne patnje i kroz nesvesna stradanja, seobu krvi, mjenjanje identiteta, progone, zvjerstva, nadčovječna iskušenja. Da se ne zove "Čemerika", ovaj roman bi se mogao zvati "Metamorfoza vaskrsenja".


Suština književnosti Danila Marića nije sakrivena, da bi je čitalac morao razotkrivati u preplitanju vlastitih misli. Marić piše jasno, slikovito, u svojim istraživačkim radovima argumentovano, ne odvlači čitaoca od realnosti – osim u romanu "Gospa", u kojem se dotiče duhovne prizme, još uvjek neprepoznatljive mnogima. On je vjerujući dječjoj intuiciji i vlastitim promislima napisao taj izvanredan roman, koji nas uvodi u svijet zaumnog, učvršćujući nas u vjerovanju u onu drugu stranu koja nam još uvjek izgleda nepoznato.


Verujem da će se Danilo tek iskazati u vremenu koje je pred nama sa svojim novim radovima koji govore o najsavremenijem načinu komuniciranja, vizijama budućnosti, vizijama nepoznatih svetova i viziji čoveka koji stremi ka otkrovenju tajne života, kako da ova naša planeta postane bolje i lepše mesto za život. Sve je to u moći jednog plodnog i svestranog književnika kakav je za svojim perom Danilo Marić.


U noći punog, najsvjetlijeg i najvećeg meseca u 2019. godini, februara 19, uoči promocije "Čemerike" u Vašingtonu i okolini,


Ilija Šaula

Kontakt

Ukoliko ste zainteresovani za saradnju,

kontaktirajte Književnu radionicu "Kordun":

Budimo u kontaktu:

  • Black Facebook Icon
  • Black Twitter Icon
  • Black Google+ Icon
  • Black LinkedIn Icon

eDijaspora © 2019.