Enis Ugljić - Pesme


Enis Ugljić - pesnik


INTRO Krik majke delfina putuje morem, "čuju ga skalari, školjke, ljudi u podmornici su gluhi i nijemi. Čovjek novog doba prisilno je postao kameleon na asfaltu. Golub pravi gnijezdo, lešinari jedu ostatke jakog lava, orao nadzire strmu planinu, kamila krstari pustinjom i čeka da nomad puhne u rog. Tek oživjeli vulkan nas burno pozdravlja, zove svoje prijatelje da isto učine. Podmornica zvana "Non grata" u tihom okeanu tiho gostuje. Naivni medvjed uživa u posljednjim satima, sam na svom ostrvu od leda. Sunce ćuti i radi svoj posao, odlazeći romantičnim plesom narandzasto-crvene boje, prepušta nas stidljivom Mjesecu, koji čeka da ponovo ugosti posadu NASE, dok afrička drevna plemena posmatraju šamana koji pleše unutar vatrenog kruga. Milion žena donosi na svijet djecu, dok petsto hiljada svedoka drevnih običaja umire, samo za jednog čuo sam, jer je sa sobom ponio jezik svog plemena, sada već nepostojećeg. Četristo hiljada porodica se upravo uselilo u novi dom, na drugoj strani planete cunami, zemljotresi i poplave rade svoj posao. Multimilioneri i smrtno gladni žive u istim gradovima, za sad. Prvi primetni, dok ove druge niko ne primjećuje, a mnogo više ih je. Jedni slave povratak monarhije, dok u drugoj zemlji narod na trgu jednoglasno uzvikuje "šah mat". Crni, žuti, bijeli... Anarhija, paganizam, feudalizam, monoteizam, monarhija, ratovi, komunizam, socijalizam, demokratija, imperijalizam, anarhija, revolucije, evolucije, mir u svijetu. Filteri čovječanstva privode posao kraju.

PUTNIK Zora, plač bebe, orijent, Sunce, vjetar, lan koji leprša, starac i čista sijeda brada, bore, akšam, smrt. Sabah, osmijeh bebe. SMOKING U PUSTINJI Snijeg, krv na njemu. Suparnici koji se grle. Puca zemlja, ruže rastu iz nje. Let ptice koja nema jedno krilo. Sirotinjsko dijete, lijepo obučeno, jede čokoladu. Starac bez ijedne bore. Vjenčanica.

BAR NE VAS "Svi smo mi mrtvi, samo se redom ukopavamo." Život namjeće ovu poruku. Kasnije primjetićemo, poruka ne boli nas. Zamišljeni, već nismo uz vas. IZGUBLJENI TRAGOVI Kiša i lipa su me poslužile čajem. Kesten i dalje miriše na tebe. Dunje su namjerno popadale, Kažu ljute su jer ih nisi uzela sa sobom. Ne pitaju kako je meni, da znaju stidjele bi se i da te pomenu. Jedino je lišće sretno, gdje god da si, pod tobom je.


Pesme iz knjige poezije ''Gram poezije''


Književna radionica Kordun

Kontakt

Ukoliko ste zainteresovani za saradnju,

kontaktirajte Književnu radionicu "Kordun":

Budimo u kontaktu:

  • Black Facebook Icon
  • Black Twitter Icon
  • Black Google+ Icon
  • Black LinkedIn Icon

eDijaspora © 2019.